Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 09.09.2010.

PORUKA

(2005.)

volio bih da nisi tako daleko
dok veliko nas more i dijeli i spaja
jer dok naše poruke putuju preko
ništa od toga ne mogu reći do kraja

tek, ljubim ti vrat da osmijeh ti vratim
pa klizim usnama do toplog čela
i prstima liniju golih leđa pratim
dlanom grabeći snagu tvog tijela

znam da ćeš zadrhtati, i uzdah ću čuti
možda kao šuštanje lišća izvana
dok se iz osmijeha sjaj strasti sluti
slutnje koja samo meni je dana

ne zamjeri što te ovako ljubim
al to je sve što ti sada mogu dati
i dok se lagano u riječima gubim
već čekam poruku da mi se vrati

i čekam dan da stvarnost nas spoji
bez suvišnih tehnologija među nama
jer sad kao da svemir međ nama stoji
još više sam sam kad znam da si sama

tek, šaljem ti još jednu poruku za san
s nadom da i ja u njemu ću biti
da bit ćemo strpljivi dok ne dođe dan
kad skupa ćemo umorni sniti

dobro znam da i ti želiš isto to
drhtavih usana da šalješ mi riječi
ali pisanje poruka nije dovoljno
kada si dodirima sve želimo reći

i čekam da dođeš mi stvarna ti
jer čini se kao da se oduvijek poznajemo
pa ćemo onda nove snove stvarati
manja će samoća biti kada je podijelimo

- 09:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme