ROĐEN DA BUDEM JA
(05.11.1992.)
prazna čaša pada i lomi se
ništa zato, kažu, i daju mi drugu
ali jednom tako i za mene reći će
jer i ja sam prazan ispirući tugu
kažem da ne podnosim hladnoću i bijedu
svi se slažu a ne shvaćaju što želim reći
a mislim na njih i proklinjem ih sve po redu
jer nije ih briga tko su već samo što će steći
zašto se svaki dan žrtvujem zbog tuđih zakona
zatvoren u samnicu tuđe slobode i ideala
dokle će zločinci od mene praviti lopova
ne želim više biti takva lakvjerna budala
trebam dokaz da postojim i da sam živ
a ne da izigravam scenografiju za tuđu biografiju
ne želim da me osude jer za to nisam kriv
protiv njihove ću volje zadržati svoju filozofiju
rođen sam da budem ja, ne nečija loša kopija
želim napraviti nešto po čemu će me se sjećati
pa nek pričaju da sam lud i da sam opasna škorpija
ne bojim se tih duhova i neću od njih bježati
ostavit ću trag koji će jednom netko pratiti
možda na putu za pakao ali briga me za to
moram se pokrenuti i ne mogu se opet vratiti
samo da bih bio izgovor za neko novo zlo
svi žele biti u centru pažnje a ja im se smijem
misle da im se divim ali ne čitaju mi misli
odmah poželim da ih sa novom čašom razbijem
kao da svi su se problemi u malo stakla stisli
svi to očekuju od mene ali odustajem od toga
ne želim biti njihova loša kopija
nisam sužanj ni vlasti ni vraga ni boga
ja rođen sam samo da budem ja
|