Bruno Šantek - brutek

srijeda, 11.04.2007.

PEJZAŽ U POZADINI

(1998.)

eto nas tu smo, i tu je sad kraj
kraj toliko riječi ni zbogom ne možemo reći
možda nesvjesni da to je oproštaj
od svih snova koje smo sanjali o sreći

no sreća je čudna i jednom će doći
ali ne nama, barem ne u dvoje
koliko li će još zaludnih dana proći
dok svi se računi napokon ne zbroje

a ja još plaćam dugove davne
i ti si možda bila u tome zbroju
tek suđena da otvoriš stare rane
i ja ti praštam tu krivicu tvoju

ljubav je sporedna u toj priči
tek predivni pejzaž u pozadini
i tisuću slika toj našoj sliči
ali nama se naša ipak tužnija čini

ne postoji način da vratimo vrijeme
okrutna su pravila te opasne igre
ne možemo se boriti protiv svoje sjene
dok sjećanja sjajna još u nama žive

teško je pomaknuti te planine s mjesta
nije nam suđeno da vladamo svijetom
i najlakša nam pitanja sad postaju teška
i obična suza u nama napravi lom

eto nas tu smo, i nema nas više
žmireći da ne vidimo što je iza nas
tek nova se tužna storija piše
kad nemamo snage sve reći na glas

- 11:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme