Bruno Šantek - brutek

utorak, 26.06.2007.

GRANICE TIJELA

(2005.)

isprepletenih udova poput biljaka
prstima tražimo sve granice tijela
kradući i posljednji dio zraka
koji nije sagorio od naših želja

pletemo mreže novih spajanja
ulovljeni u njih ne želimo pobjeći
sve jedno uz drugo tako prijanja
tijela sve znaju, ne trebamo riječi

a ipak nam pokoji šapat pobjegne
tek da još više se vatre razgore
da strast nas iznutra još jače stegne
i u sebe proguta baš kao more

plutam tim morem do sigurne luke
ne žureći tamo jer znam da ću stići
dok nam se u tami isprepliću ruke
sa svakim trzajem novi val će se dići

i gubim kompas na pučini toj
ali se ne bojim jer nisam izgubljen
briga me gdje sam sve dok sam tvoj
i u toj našoj mreži dok sam zarobljen

gubimo pojam o svemu oko nas
ni vrijeme ni mjesto nam nije važno
jedno u drugom smo pronašli spas
sve izvan toga je prljavo i lažno

spojenih usana mi gutamo svijet
i gradimo ponovo sve gradove i sela
dok tmina tišinom čuva naš let
u kojem smo preletjeli sve granice tijela


- 23:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme