Bruno Šantek - brutek

srijeda, 20.02.2008.

LJETNO SUNCE U VELJAČI

(1992.)

osjećam dodir tvojih usana
osjećam toplinu tvojih bedara
i uživam
a znam da sve je san
ni moja ljutnja ni nagon da preživim sam
ni moja moć da stvorim priču iz ničega
sada ništa ne pomažu
ljetno sunce u veljači tuče u oči
znojim se i bojim se
ljudi bježe u hlad
o, kakva vremena
o, kakvih sve zima ima
glava boli od sunčeve svjetlosti
kao tvoje oči me je zaslijepilo
i sokovi tvoje mladosti ponovo su me opili
tihe riječi pune nježnosti
moji kapci su se sklopili
i uživam
a znam da sve je san
tamo, preko vode ponovo grmi
utihle oluje se bude
ljudi ginu, ruše mi domovinu
vojnici žele postati heroji
njihovi koraci gaze polja bez sjemena
nitko nije posijao ništa osim mržnje
to nažalost nije san
sjećam se svojih gorih vremena
lažući da sad je sve u redu
udišem dah toplog vjetra i šume borova
slankasti okus mora i kamenja
koračam kroz gradove koji više ne postoje
pričam s ljudima koji svoje sjenke boje se
divim se ljetnom suncu u veljači
brišem znoj sa čela
osjećam svoju kožu ispod tvojih nokata
osjećam snažni trzaj vrućih bokova
i uživam
a znam da sve je san
i dok pokušavam ponovo dodirnuti ti grudi
moć moje psihe se rastapa
ispod ljetnog sunca u veljači
ni hladnoća mog srca, ni smirenost
ništa neće vratiti taj san
ni nada da postoji još jedan ovakav dan
ništa mi sad ne pomaže

- 22:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme