Bruno Šantek - brutek

subota, 01.09.2007.

HIPNOZA NAIVNOSTI

(1994.)

tvoj osmijeh mi je dao čašu punu slasti
tvoje tijelo more uzburkane strasti
tvoje oči dale su mi nebo puno zvijezda
ali, reci mi gdje je duša nestala
i što li sam dobio od nje?

bio sam ti izvor i slap
bio sam ti stijena i polje
od najboljeg vina posljednja kap
korak naprijed kad je nestalo volje
a odlazila si kako ti se prohtije...

odnosila si moje snove i jeftino ih prodavala
kao smiješne priče za snobove iz predgrađa
šaputala im iste laži dok s njima si spavala
svejedno ti je bilo što se samnom događa
a ja sam i dalje čekao na tebe...

vraćala si se kao da nisi me varala
s tek malo straha u očima da se ne probudim
iz te hipnoze naivnosti kojom si me začarala
i još ponekim drhtajem da zaista ne poludim
...da ne izgubiš zaklon spreman na sve...

glumio sam princa, klošara, heroja
dok tvoji su se hirovi mijenjali za tren
bio sam tvoje godine, u nizu bez broja
tvoj zaklon od tog vremena, tvoj znamen
a ti bila si samo oaza mog bola...

ostavljala si mi prostranstva samoće
a ja već navikao na to bio sam ravnodušan
pronašavši tako zaklon od tvoje hladnoće
i način kako pobijediti taj hipnotički san
da svaki me put ne slamaš po pola

sada ja mogu slobodno lutati
smijati se tvojoj nemoći da shvatiš
tvoji me lanci više ne mogu sputati
došlo je i tvoje vrijeme da platiš
ja tu ti ne mogu pomoći...

znaš li sad da se od tuge boluje?
znaš li sad da se od tuge umire?
ne nije to osveta ni moj novi hir
mnogi tek u smrti pronađu mir
tamo više nemaš kamo pobjeći...

- 11:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme