PREDGRAĐE PAKLA (SLOVENIJA ’91.)
(1991.)
evo me tu, u predgrađu pakla
svi govore samo o ratu, svi misle mržnjom i bijesom
i štogod da doživim slike slovenije '91.
ostat će mi pred očima
sve one uzbune i avioni koji traže krv
hrpe željeza koje tutnje cestama
uplakane majke na trgovima heroja
prozirne maske generala i cinizam krvopija
osjećam toplinu eksplozije, osjećam vrisak u sebi
tako bih rado krenuo na juriš
i baš me briga hoću li se vratiti
u ovim mladim godinama osjećam se tako starim
gledajući žrtve tenkova na mostu mladosti
i dok gaze oklopnjacima, tutnje puškama i mlažnjacima
doleze oluje u očima tisuća i već vidim oganj pakla
i pakleni krugovi kao krugovi mete
u čijem smo središtu kao žrtveni janjci
i svaki put se pitam da li je to samo san
a kada zatvorim oči opet samo krv i očaj
uplakane majke i dječaci s puškom u ruci
strah i sramota uništene zemlje slavena
vidim gradove koji urliću bježeći u zaklon
dok sunce navlači svjetlosne zavjese na te mračne prizore
dok ljetna kiša ispire istinu o sloveniji '91.
kuda da pobjegnem iz ove surove svakodnevice
koja kao da nema kraja i kao da je oduvijek tako
liježem i budim se s mislima na rat
hoću li se sutra probuditi između tenkova
i hoću li imati snage za juriš na njih
hoće li se predgrađe pakla pretvoriti u deveti krug
već osjećam toplinu vatre i bježim ka suncu
trčeči izoranim ulicama i zgaženim poljima zrelog žita
još samo da uključe detonatore u svojim šupljim glavama
pa da i atome bez vlasti puste na goloruku mladost
još samo da zapale fitilj i da zemlja se razgori
da mi je znati što li će sutra biti
hoće li se slobodno pjevati i voljeti
hože li se pronaći linije iz predgrađa pakla do centra slobode
i hoće li to biti zauvijek
|