Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 17.04.2008.

SUNČANI PORTRET

(1991.)

ostala si sama i napuštena
tu, kao prosjak kraj puta
a haljina zamazana i iznošena
s mislima ti niz vjetar luta

lice ti je prekrila tužna krinka
tražila si odgovore tamo gdje ne postoje
i jednog jutra shvatila da nisi više klinka
da svjetlosti tvoje sad mnogi se boje

no ljudski je strah velika prevara
strah ljude čini drugačijima, zlima
i uzalud sad svaka tvoja molitva
jer ne možeš spas naći u snovima

obući ćeš haljine svjetlije od bljeska
posvadit će svoje slomljeno srce s toplinom
a gradit ćeš samo nove kule od pijeska
jer svatko će se tek igrati tvojom prazninom

uz očajne riječi i očajne misli
borit ćeš se za svaki novi tren
a kad shvatiš da u beznađe su te stisli
tvoj sunčani portret već bit će uništen

sve dok ponovo ne odjeneš haljinu bijelu
i dok će samo nebo biti iznad tebe
nastat će nova toplina u tvome tijelu
tad zadrži bar dio te svjetlosti za sebe

- 22:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme