Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 28.01.2010.

NOĆ SA TOBOM

(2007.)

sve je počelo naglo, u masi ljudi
zbunjenim licem što smije se i čudi
u zavrzlami oko jednostavnih stvari
al ne željesmo da to plan nam kvari

pa krenusmo oboje prepuno riječi
što već smo si odavno željeli reći
sa smiješkom, šutnjom, puni znatiželje
gutajući ulice ne krijući veselje

kroz grad su nas nosile zabavne priče
tako obične, a na nijednu drugu ne liče
koracima bez žurbe, bez cilja i plana
dok dlanom upijah toplinu tvog dlana

a onda si potonula u moj zagrljaj
i poželjesmo da nikada ne dođe kraj
dok su se svi mirisi pleli u nama
ko stari ljubavnici, bez imalo srama

pa opet ta noć, i u njoj mi
u gradu milijuna potpuno sami
u igrama tmine mi svjetlo smo bili
budeći strast koju dugo smo krili

dodirnuh ti napokon i lice, i usne
tražeći na njima obećane sne
pa dodir se pretvori u drhtaj, u trenu
i uspavana ljepotica u strastvenu ženu

ko stari ljubavnici, bez imalo srama
uz tihu glazbu, uz oluje u nama
još jednom poželjesmo da nema kraja
dok baš se kraj sa novim uzdahom spaja

al došlo je jutro, hladno, svijetlo
i još sad se pitam dal sanjasmo sve to
tu noć iz snova, kao iz priče
jednu od onih što na druge ne liče

- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme