Bruno Šantek - brutek

petak, 11.04.2014.

VJERAN SVOM BOLU

(11.04.1995.)


izgubljen poput pradavnog svijeta
poput sjaja vječitog svjetla
ja sam vjeran svom bolu
kao vitez okruglom stolu....
ne budite me, pustite da gori
ovaj moj san o zvijezdama
o mjesecu prepunom zlata
o svijetu bez rata
o vrtlogu koji vraća svoje žrtve
o smijehu bez sjećanja na mrtve
o ljubavi

strašna me je zabluda stisla
da ništa više nema smisla
da sve je izgubilo svoj čar
i umiranje je postalo karneval
tako malo je istine
tako malo topline
ni ljeta ni zime
nitko ne govori u svoje ime
ni dan ni noć
nitko nema tu moć
da me vrati na pravu liniju leta
svaki oblak još uvijek mi smeta

zaplašen kao dječak u ratu svjetova
kolona bola sred snježnih smetova
ne prepoznajem šale već samo budale
koje još traže svoj san
a ja sam već prošao taj dan
kada su mi pjevali karnevalske pjesme
i davali sve što sam htio
ništa mi od toga ostalo nije
samo je bol tu kao i prije
samo su suze još zatvorene iznutra
kad bih ih barem mogao pronaći
i ja bih sa njima želio izaći
otići daleko sa ovoga svijeta
na obale koje u tmini se kriju
gdje snjegovi se bijele a oblaci griju
tamo gdje nada još uvijek postoji
gdje nitko se ljubavi ne boji
gdje moji snovi ostat će moji
gdje bol zauvijek prestaje da boli


- 09:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme