Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 11.10.2010.

BEZDUŠNO MJESTO

(1991.)

izranjam iz podruma kao pračovjek
u ovom bezdušnom mjestu
pokušavajući koraknuti u 21. stoljeće
ulazim u mrak gust kao čelik
udaram glavom o njega i prolazim
tišina kao iz noćnih mora
urnebesna buka kapi pada s lišća
svaki korak zveči kroz noć
nigdje ni čovjeka ni životinje
grad pun je golotinje
bez pokrova svjetla i bez pulsiranja ljudi
bez srca i duše
ne pronalazim ni neka daleka svjetla
tek samo strah u sebi
kuda pobjeći iz skloništa mraka
kojeg ni tisuću očiju progutalo nebi
svom silinom tišine se rađam usred tmine
ponovo i opet, kao početak vječnog kraja
bez želje i strasti
ni slike ni osjećaja nekog za nekim
u ovom bezosjećajnom mjestu
prolazim kroz svoj dom kao prvi put
šunjajući se poput tata uklanjajući prošlost
tek toliko da nešto ostane od mene sada
živci su zaboravljeni u ovom mraku
kao i sve čime sam se nekada dičio
što li će biti ako preživim ovaj rat
što li će ostati od mene
samo bezlični čovjek sličan životinji
da li ću ikada zaboraviti mržnju
hoću li odagnati strah
i da li ću se sjetiti ljubavi
toliko je nevjerojatnih pitanja u meni
dok se ponovo šunjam kroz mrak
i silazim u svoju zemunicu
preživjeti u smiraju mraka
ili umrijeti bez nade u svjetlost

- 09:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme