Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 15.03.2010.

SCENARIJ

(1989.)

uskačem u kožu stranca i pokazujem tko sam
a zapravo lažem sve
ubijam stvarnost prokletstvom iz misli
ponovo režiram igru zabave u kojoj se gubim
ti kao da nisi tu
gledaš pokraj mene a onda se nasmiješ
i vraćaš se negdje između nas
kao da bježiš pred svakim dodirom
kao da ne želiš moj dah
sputavaš me hladnoćom
teško je reći što osjećam
ovaj put zaista ne znam
jer ti si nešto drugo
sa tobom ne mogu igrati staru igru
bojim se da ne izgubim
toliko promijenjenih uloga a zapravo sam isti
želim odustati jer osjećam prazninu
nemam snage uzeti što želim
nemam se snage promijeniti
nemam se snage uspeti ka tebi
pao sam isuviše nisko
i sviđa mi se ponekad ova moja samoća
a ti u svojoj nevinosti želiš da ti poklonim sve
da cijeli budem tvoj
shvataš da si u zabludi ali bojiš se odustati
iako je to jedini način da sačuvamo mir
koji zapravo ne želimo
nećeš me shvatiti
ja sam najbolji glumac sporednih uloga
ali sada zaboravljam tekst
ušla si mi pod kožu
čini mi se da ću pokušati još jednom
čini mi se da te ne želim izgubiti
postala si moj razlog da trajem još godinama
samo trebam znati kako, sam ili sa tobom
lako je dobiti ono o čem pričam, ali ne i ono što želim
toliko scenarija spava u meni
i ja bih želio zaspati uz tebe
- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme