Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 06.10.2011.

IZGUBLJENE LJUBAVI

(1989.)

riječi ponovo prolaze kraj mene
stare slike postaju vrijedne
gledam ih kako su ispijene
vremenom koje u sebi život krije

sve misli mi kruže u glavi
stisnute u tako malenom prostoru
vani opet netko sunce slavi
a meni je uvijek magla na prozoru

teško je pronaći njen glas
u ovoj džungli velikog grada
tu kao da nikada nije bilo nas
samo smo kap isušenog vodopada

a da sam znao bolje sad ne bih ovdje bio
ne bih se opijao u ime lažne sreće
već bih sa njom negdje tiho snio
mada bi znali da san ostvariti se neće

ljubio bih joj usne do sna pa i dalje
svemir bi dijelili pun tmine i sjaja
tražeći smisao koji nebo nam šalje
i u svemu bi bili samo ona i ja

praznina me podsjeća na novu prazninu
bol me vraća u davnu sreću sa njom
kao da me kažnjava jer sam se okrenuo k vinu
kada sam od naše sreće napravio lom

kažu da sve se plaća
a moja duša ipak ne želi zaboraviti
kažu da sve se vraća
možda, ali ne i izgubljene ljubavi

- 09:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme