Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 28.06.2007.

ŠETNJA

(2005.)

po tko zna koji put hodamo tim stazama
držeći se za ruke baš kao nekada
tek malo je svjetla s udaljenih reklama
samo da znamo da u srcu smo grada

ljubimo se krišom ispod našeg drveta
gledamo kroz grane ljude u daljini
buka sa ulica ovdje nam ne smeta
tu možemo se sakriti u svojoj tišini

lagano kročimo iz tog našeg raja
iz parka, pa kroz prolaze dobro nam znane
stubama starim koje ko da vječno traju
na njima i za nas vrijeme na tren stane

svaki bat koraka osmijehe nam mami
i sjećanja na nas, nevine i mlade
dok stari nas grad grli u varljivoj tami
i kao sjenke tek upija na svoje fasade

bježimo od svjetla ne želeći svjedoke
mi dvoje smo ljudi što ponovo su djeca
i mada između nas već brane su visoke
sad opet smo skupa pod svjetlom mjeseca

stajemo nad gradom hraneći si dušu
baš kao nekad, samo grad, ti i ja
i sve bivše riječi, svi poljupci tu su
u ovoj tmini što samo za nas sija

znam da smo svakim korakom sve bliži kraju
opet svak na svoju stranu svijeta će otići
ali i kad nismo skupa naši koraci ne staju
i tragom bivše ljubavi oni vječno će ići


- 10:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme