Bruno Šantek - brutek

nedjelja, 17.08.2008.

ZA TREN

(1987.)

plavetna noć, ona i ti
kilometri koji nestaju
crne slutnje tu nestaju
važno je samo voljeti

zvijezde dok ti kazuju put
miris polja dok te zove
ona nove ti daruje snove
govoreći kako mjesec je žut

sve dok neka pijana budala
ne prijeđe u tvoju liniju života
tad shvatiš da sva ta ljepota
u jednom je trenu stala

jedan tren je dovoljan
da sve nestane u prah
da se rasprši kao dah
da se rastopi ludi san

i dok letiš kroz zrak
osjećaš bol i odjednom – kraj
zvijezde su izgubile svoj sjaj
ostao je samo mrak

plačeš, a suze nemaju kuda
u jednom trenu shvatiš svu istinu
dok udišeš krv, benzin i prašinu
ii kao da si već prošao tuda

shvatiš da život je luda čigra
koja te baca na sve strane
sve manje je onih koji te brane
to više nije ona stara igra

za tren postaješ invalid sreće
svi su već otišli u sretnije sutra
dok ti i dalje sam čekaš jutra
jer ni ona te više neće

usnut ćeš možda, a nisi snen
i probudit se nećeš nikada više
vjetar sve tvoje tragove briše
ko da tu si bio samo za tren
- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme