Bruno Šantek - brutek

srijeda, 08.10.2008.

KNJIGA LOŠIH PJESAMA

(1991.)

mene nitko nikada neće shvatiti
ostat ću slomljeni komad stakla kraj ceste
sitna čestica svemirske prašine
glas prepun tišine
a gdje bio sam i što sam bio
i gdje sam sad

a sve je moglo drugačije
more je guralo obalu prema meni
daleko u zalasku gromova tražih svoj dom
obasjan munjama tražih put za sebe
tonući sve dublje ka nećem što ne prepoznajem
iza mene samo sjenke prošlosti
iza mene ništa dobro što će ostati...

dok hodam praznim ulicama
poznati ljudi me ne prepoznaju
ulazim u lokale i sjedim u kutu
nitko ne obraća pažnju na usamljenika tužnog lika
pišem po zgužvanim papirima tek da umirim ruke
više se ni napiti ne želim
više se ni ljepoticama ne veselim
iza mene ništa neće ostati
samo praznina i šapat poput podsmijeha
i možda neka knjiga loših pjesama
ali više se čak niti ne žalim
nije mi stalo ako postanem zaborav
briga me tko će se sjećati i dal netko će plakati
tu sam gdje nemam što tražiti
i ne krivim više nikoga
sve je to moja zasluga
taj život kao pustinja
knjiga loših pjesama
a baš za inat samo to će ostati
da ih moja dosada još jednom zamori

- 10:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme