Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 07.12.2009.

U LUDILU

(1988.)

vjeruješ li u ono što govoriš
ili lažeš i samu sebe
ja znam, ja osjećam
ali, nije mi stalo
u meni postoje gradovi koje su rušili
u meni mirišu biljke koje su uvele
u meni žive izumrle životinje
ja sam sretan u svojoj samoći
pokušavaš nemoguće
nisam od onih koji luduju bez razloga
u mome ludilu divljaju vjetrovi bez topline
u mome ludilu rastu ljubavi niotkuda nikuda
u mome ludilu je svjetlost koja prerasta u mrak
zar još ne odustaješ?
postaješ smiješna misleći da tvoje čari svi vole
a ne znaš da si samo lutka koju svi troše
samo zato što daješ se badava
pusti te beskonačne priče od samo nekoliko riječi
pokušaj sa strane
svijet je pun nabildanih mladića
uz čašu pića postaju prinčevi i ždrijepci
sa namjerom da ti budu i više
ali ti ne vidiš ono što ne želiš
ili si zaista toliko slijepa
ja shvaćam, ja uviđam
ali nije mi stalo
ja postojim u svijetu koji ne postoji
ja uživam samo dok sanjam snove o stvarnosti
ja živim samo trenutak koji me prestiže
a onda umirem
bježi od mene
te tvoje oči isuviše su blizu
mogao bih te utopiti u vrtlogu misli
zar ne razumiješ
ili si stvarno toliko glupa
ljubav je nešto nestvarno
ljubav nije kaput koji nosiš pa baciš
kupivši novi za te tvoje bujne obline
pusti me do kraja
u ludilu kojeg imam za prodaju
u ludilu s kojim živim do besvijesti
u ludilu koje postaje moja ljubav i dom

- 11:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme