Bruno Šantek - brutek

srijeda, 22.10.2008.

OTKAKO TE NEMA

(1992.)

nije ni jedan dan, ni jedna noć
cijeli je život prošao otkako te nema
izgubio sam volju izgubivši moć
da s tobom se spasim svih problema

ovaj život bez tebe gori je od robije
zatvoren u svoj očaj ne mogu pobjeći
onaj tko daje sve, ništa ne dobije
a rane od svih poraza ne prestaju peći

čudnovate rime vrludaju u preteškoj glavi
kao sjećanja na tebe koja me bole
kao stihovi o davno ishlapljeloj ljubavi
koji su se otrgli očaju duše gole

zašto mi sve to dolazi baš sad
kada te nema i znam da si daleko
tu na mjestu gdje trampim sjećanja za jad
ponirući u zemlju, u njeno naručje meko

ponovo tu gdje divljina guta civilizaciju
na mjestu u kojem riječi gube svoj odjek
u vrijeme kad svi lažima žele demokraciju
a istine i ljubavi nema ni za lijek

sada sam tu gdje su ispisane mnoge priče
a i sam sam samo jedna promašena priča
sve moje veze našoj promašenoj sliče
bile su samo parade laži, glume i kiča

ponovo tu, ali ovaj put bez tebe
potpuno sam, potpuno izgubljen i osamljen
osjećam drhtaj, to samo iznutra me zebe
kao da vječno ću ostati sam i zaboravljen

skrivam se u sjenci stare crkve iznad grada
sve je isto, a ništa isto nije, otkako te nema
kroz grmlje i travu tražim izlaz iz svog jada
a gore na nebu se već nova oluja sprema

- 10:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme