Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 19.11.2009.

MOJ GRIJEH

(1991.)

vjetar mi govori: ostavi sve i kreni ka jugu
preonađi za nas dvoje barem malo topline
prati zvijezde i otkrij izgubljene daljine
u tom prostranom moru isperi svoju tugu

okreni se i vidjet ćeš kako nestaju godine
okreni se i vidjet ćeš, hej čovječe!
kako kao pored zida prolaze kraj tebe
ostavljajući ti ožiljke na koži, bez isprike

vidjet ćeš kako nikoga nemaš pored sebe
kako tvoj put nema čak niti blijedih tragova
to djelo je vremena a ne izmišljenih vragova
oni samo dijele prokletstvo koje slama i tebe

ne, nisi proklet, reko je vjetar
hrabro nosiš svoj grijeh a drugi ga se boje
nauči tu igru u kojoj pravila ne postoje
prije no što spoznaš da si već star

spasi svoju mladost i svoju dječačku vedrinu
u ovom prljavom svijetu ti si zapravo čist
tek prevarene žene i pokoji poderani list
sve se to da oprostiti i zaboraviti u vinu

i još mi je rekao: ne zaboravi na smijeh
ovoj izmučenoj zemlji daruj veselje i snove
ljudima po putu dozvoli da sa tobom plove
to najbolja je pokora za svaki budući grijeh

- 10:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme