Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 27.05.2013.

NOĆ STRAHOVA

(1988.)

neka sunce izađe krvavo
kiša neka razbija prozore
neka nestane svijet
samo da prođe ova noć
toliko snova i strahova
toliko stihova u snu
a strah me je da ću zauvijek ostati tu
svuda je mrak
ni jedne svjetlosti
ljigava lica mijenjaju oblik
djeca postaju ljudi koji me progone
drveće postaje živo
čuje se vrisak iz tame
plačem
gledam kroz prozor
samo pas je pod njim
ni on ne zna da sam tu
ljudi su sretni
ljudi spavaju
sanjaju lijepe snove
ili vode ljubav
dok mene progoni mrak
neke čudne sjenke tamnije od crnila
proklinjem vrijeme i stvoritelja mraka
crnilo me veže
tako blizu je smrt
neka bude dan
makar i posljednji
neka završi san
makar i najljepši
samo da prođe ova noć
neka vjetar razbije krovove
neka krv teče niz moje tijelo
makar i mrtvo
samo da pobjegnem ovoj noći
od njenih prljavih krakova
neka me voda odnese
neka nestane ljubavi
ionako je nema za mene
samo da ova noć prestane
toliko snova i strahova
toliko stihova u snu
bojim se da ću zauvijek ostati tu
ljigava lica mijenjaju oblik
svuda je mrak
da barem nastane dan
makar i umro u njemu


- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme