SLIJEPE VIZIJE
(1992.)
tako blizu jutru, plaši me svjetlost
sakriva me mrak pritisnutog u kut
drhteći od najmanje pomisli na strast
u snovima se spremam na novi put
škripa guma i tutnjava teških kamiona
pokušavaju me vratiti u ružnu stvarnost
ali već sam daleko i čujem crkvena zvona
iza svojih misli ostavljam tek srušeni most
ni korak za prošlost ni pogled unaprijed
briga me za precizne formule sigurnih rezultata
slijepe vizije u mojoj glavi čekaju na red
dosta mi je instant misli iz bučnih automata
pravim se da ne čujem urlik vijesti sa radija
broj mrtvih u porastu, temperatura u padu
od ove nedodirljive vlasti vlada samo anarhija
isti ljudi za druge ideale jednako kradu
žurni koraci gutaju asfalt pod okriljem tmine
u red za crni kruh, u novi dan pun neizvjesnosti
praznih džepova, gladnih usta u korist domovine
živeći u svetoj zemlji u kojoj se svaki dan posti
u ritmu potpetica ne prepoznajem poziv na ljubav
sve se svodi na igru preživljavanja po cijenu laži
svojim slijepim vizijama samo želim očuvati stav
čuvajući ga u snovima kao na mrtvoj straži
sakriven u tami švercam se još jedan dan
kontrolori sudbina ionako zaboravljaju na mene
svaki put kada ih čujem pobjegnem u san
krijući se od njih kao od vlastite sjene
hladni zidovi dovoljno govore o vanjskom svijetu
želim sačuvati barem malo topline iznutra
ne želim više prepotentnih glupanima glumiti metu
zatvarajući oči ne želim gledati rađanje jutra
|