Bruno Šantek - brutek

subota, 04.10.2008.

KIŠA

(1990.)

krupne kapi kao najbolnije suze
padaju uz ritam preglasnih bubnjeva
vlažna zemlja cvili
niz žljebove se slijevaju slapovi
baš kao pred potop
a ja uživam u ritmu snivanja
želio bih da je ovako vječno
da je uvijek ovako hladno
kao što je i u meni
kad nema tebe da me ugriješ
kad nema tebe da me pokriješ
kovitlac kapi i prašine stvara novu oluju
nove spirale vlage pred prozorom
moje lice je vlažno i bez toga
dok korvovi su sjajni
dok lice zemlje je čisto
oblaci sami pobjeđuju svjetlo i donose mrak
i što da radim u toj tmini
kad nema te da mi svjetlo zabljesne
osim da volim ovu kišu koja pada
sve je tako plačno
svaki korak je glasan kao krik
dok sivilo je samo odraz ovog svijeta
voda hrani prežednu zemlju
skupljam je na dlanu dok se kotrlja niz lišće
možda jednom ponovo i ti se vratiš
da ispreš s mene grijehe koje kiša ne može
da ugriješ me vinom i toplinom slobode
možda tada i ja poželim sunce iza oluje

- 10:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme