VODENI SVIJET
(2006.)
kiša na prozoru prekriva staklo
ispire svjetlo koje nas smeta
dok mi spojeni klizimo polako
u dubine našeg vodenog svijeta
jer sve je sad oko nas vlaga
u znoju tijela tih isprepleteni
ko da se iz njih topi sva snaga
mi jedno u drugom smo izgubljeni
baš ko da smo stvoreni od vode
dok klizim ko kap niz tvoje grudi
uz uzdahe koji me u tebe vode
da sva tvoja strast još više poludi
kao utopljenici mi gutamo zrak
žedno si upijamo kapi sa usana
vlažnim očima osvjetljavamo mrak
da lakše bi došli do oceana
a onda se gubim u tebi duboko
u tvojem moru tako je toplo
i skupa nas polako dižem visoko
gdje nas ne dotiče ni jedno zlo
a kiše vani još nisu stale
no nije nas briga i to nam ne smeta
dok nove kapi sa nas su pale
iz dubine našeg vodenog svijeta
|