Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 21.10.2010.

PIJANI LISTOPAD

(1990.)

prošlo je još jedno okrutno ljeto
kiše su nove poplave donijele
pijani listopad daje mi novi pogled
na taj slomljeni svijet
kao da imam sobu s pogledom na ludilo
očajnički sati kradu trenutke
umoran od spavanja zamišljam sunce
kroz magličaste sjene nadolazeće zime
i što da radim prateći tihe ivice smrti
osim da pijem i čekam da pepeo se vrati pepelu
jer još sam daleko od istine
tražeći mir u pijanom listopadu
osjećam da sam prazan čovjek
u meni žive čudni podstanari
niz mene struje trnci mučnine
a kao da ničega nema u meni
tek samo sam pokretna kuća bola
ljudi se boje moje praznine i pijanstva
no nije vrijeme za plakanje
oči bez lica prate me iz mraka
tako sam daleko od svega
i pijani listopad bježi od mene
nikada neću saznat što krije se
u tim praznim licima koja nestaju u magli
što je u strasti koja graniči s bolom
što je sa bolom koji tako liči na smrt
kuda nestaju dobre djevojčice
što li nas vraća jutru
tko li me spašava da ne potonem u pijanom listopadu
kada ionako nema nikoga sa one strane
što li je tamo gdje se priča završava
koja me to bivša ljubav opet opsjeda
čije su te oči koje me ponovo vole
i zašto sam s onom do koje mi nije stalo
od koje želim samo malo strasti
okrutan sam u tom okrutnom okruženju
sve se skuplja oko mene, a ja sam sve dalji
čak ni pijani listopad me nije približio svijetu

- 11:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme