GLASOVI
(1989.)
mrak je sve što imam
ali kome prodati te crne misli
slobodu kao milostinju primam
svi su se jauci u grlu stisli
gledam pred sebe ali ne vidim
znam samo da sam ostao sam
volio sam i tog se ne stidim
a sada samo prazninu osjećam
čujem riječi koje čuti ne želim
čujem smijeh i svega se sjećam
i ponovo kao da sve sa njom dijelim
a ipak sam tako prokleto sam
glasovi prodiru kroz zidove
glasovi jekom ranjavaju uši
nekada gradili smo gradove
a sada se kula od karata ruši
glasovi donose samo loše vijesti
glasovi koji plaču umjesto mene
ostaju tek krvavi tragovi na cesti
ostaju tek loše iscrtane sjene
plutam nad jekama svoga jauka
zrak treperi pred naletima sunca
moj ritam je brži od zvuka
to još samo sat mjesto srca kuca
čujem da me zovu iz daljine
čujem kako stvarnost zove u bijeg
ali što izvući iz ove praznine
da se ne pretvori u novi krvavi stijeg
|