Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 12.05.2014.

ZRNO ŠEĆERA I MORE GORČINE

(12.05.1995.)


sva ta patnja, sav taj bol
ko kišne kapi – uvijek ponovo
i kad pomislim: kraj je, ovo je zadnji put
neka me kemija izvuče
samo da bih ponovo patio
i kad misli se pomire sa sudbinom
kad uz smrt više mi ne dolazi strah
jedina želja je da patim što kraće
ali, sudbina već odavno kruta
ko varljiva žena me muči
daje mi tren nade
a onda opet stoljeća boli
ko zrno šećera i more gorčine
vjetrovi donose svježinu da bi je potom odnijeli
moje umorne grudi nemaju snage da je zadrže
sve tako je kratko i prolazno u mojoj praznini
samo sam zraka pun i baš on me guši
baš on me siječe kao mač u duši
dok prolazim životom kao pustinjom
zagubivši budućnost, i nadu, i put
u trenu jednom, bez imali straha
samoćom u sebi do samoće izvana
još jedna od mojih smiješnih priča
ko nalog za samoubojstvo, prekasno potpisan
i tisuće stvari u glavi
a ni jedna da me izvuče iz tame
samo očaj, mnoštvo praznine
zrno šećera i more gorčine
kao pješčana oluja – uvijek ponovo
i dođe mi da odem zauvijek
jer, ako opet bude kraj
znam da bih se ipak vratio
samo da bih ponovo patio


- 11:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2014 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme