Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 08.04.2010.

PROLJEĆE

(1988.)

proljeće je
misliš da smo zajedno
ali ja, ja sam negdje daleko
cijeli svijet tako je malen za mene
ti ne postojiš u mojim mislima
samo praznina i boje, sve te boje
uzimam zrak i vraćam ga
zaboravljam loše stvari, zaboravljam sve
ne spavam sanjajući
pričaš glupe ljubavne priče
kao da je ljubav stvorena za nas
smiješ se i sretna si
a sve prave su ljubavi tužne
misliš da sam tvoj, ali ja, ja pripadam samo ludilu
ti ne postojiš u mojim očima
samo praznina i boje, sve te boje
uzimam kist mašte i stvaram svijet
svijet kakav samo ja želim
plavo i žuto, crno i zeleno
kao proljeće
vjeruješ u snove
a ja, ja živim u njima
davne bajke u meni su stvarne
zvukovi mora u školjkama
zvukovi praznine u meni
misliš da sam najbolji
a ja, ja sam običan rob koji želi pobjeći
ti ne postojiš u meni
samo praznina i boje, sve te boje
razbijam okvir i kradem portret ovog sumornog dana
nešto kao sjećanje vraća me na put zaborava
tko zna koja čaša ostaje prazna
trčim pred maglama
moje misli lutaju
samo praznina i boje, sve te boje
čine me jačim dok ti sanjariš o vječnosti
proljeće te je stvarno promijenilo
misliš da smo zajedno
ali ja, ja sam negdje daleko
cijeli svijet tako je malen za mene

- 12:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme