Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 30.05.2011.

OBLACI BOLA

(1991.)

iza ne postoji ništa, samo konfuzija riječi
zašuti već jednom zamorna tmino
zaustavi te teretnjake koji me bude
želim spokoj tražeći istinu
želim mir u osvitu ratova
ne pitaj o čemu to razmišljam
ne znam ni sam
samo se puštam niz struju i putujem
praznih džepova i duše
okovan ljudskim normama i zastranjenošću
nestalo je stare hrabrosti u meni
sada sam samo silueta samoće
oblak iz kojeg ni suze ne mogu izaći
mrak je i dobro je da me ne vide
zašto im dati novi povod za podsmijeh
načini taj pokret koji će zaustaviti zvukove
ili mi zabrani da čujem
mrak učini tišinom, tišinu spoji sa tminom
uvedi me u svoje tijelo i progutaj me
otvori svoju svemoćnu šaku i zdrobi me
prodri u moj bol
izravnaj račune sa starim vračevima
skupi sve vradžbine i karte sa stola
uništi moje oblake bola
i ne pitaj me ništa
ništa ne želim znati
ništa više nemam za reći
jer budale ne znaju a pametni šute
sve je ionako nevažno u toj tmini
samo me pusti da odmaram u vječnoj tišini

- 10:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme