Bruno Šantek - brutek

nedjelja, 09.11.2014.

BIJEG

(09.11.1999.)

ko košute što bježe u tamna skrovišta
i moja bi duša k vječnom svjetlu pobjegla
još jedna me noć guta poput vakuuma
još jedan mi je život uz smiješak otela
ko svjetla što me prate iznad grada mog
i ja bih htio bar prividno letjeti
a ne mogu ni proviriti iz ponora dubokog
osuđen da tu ću do kraja ostati
pa zašto se taj kraj već jednom ne završi
kad stalno tuče nek me dokrajči
nisam ni lud ni slab već samo jedan od njih
što htjeli bi cijeli svijet a bore se za stih
ko snjegovi što padnu pa nestanu
i ja bih tako želio nestati u toplini
nek samo slučajne snimke ostanu
o meni se i nema što pamtiti
ko sjenke koje mi prijete svojim dodirom
i ja bih se jednom želio stopiti s tminom
i ja bih se želio spojiti sa tišinom
bar jednom biti jak a okovan prazninom
pa kako onda da prihvatim te lažne darove
svaki minut dalje meni novi je uteg
kako onda srušiti te nevidljive zidove
a da jedan udarac ujedno postane i bijeg


- 09:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme