Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 28.01.2008.

NEMIR

(1989.)

noć smjenjuje dan, dan prelazi u noć
posljednja svjetlost se gubi
negdje iza dalekih prozora
rosa postaje led
trava sad je bijela
zvukovi zamiru u pjesmi s papira
ni mirisa nema
jer, ti nisi tu
zatvaram vrata za sobom, i sada samo zidove gledam
oko mene mrak
oko mene ludilo praznine
a kako bih te sada rado gledao
dirao tvoju toplu kosu
niz lice mi klize suze
niz lice klizi sav moj bol
znam, do jutra zaspati neću
i znam, tada sanjat ću tebe
negdje tamo u prokletstvu mraka
mala svjetlost i zvuci motora
opet bude uzavrelu čežnju
usred noći bih krenuo
tamo, pod prozore tvoje
ne bih te ni probao zvati
čuvao bih tvoj miran san
samo da znam da si negdje tamo
i da si mi tako blizu
blagi šum vatre iz uspavane peći
ponovo me vraća u ružnu stvarnost
ja, i samoća koja me guta
ja, i vino koje gutam
usne plave a oči crvene
nisam ni pijan, ni malo smiren
sve se je još samo više uzburkalo u meni
drhtim spominjući tvoje ime
čak i nebu obraćam se tiho
pomisli na mene – osjetit ću to
toliko toga još ti želim reći
a tek sada shvaćam da ne mogu sve riječi
očima bih govorio ti tiho
sanjaj me, pa makar samo na tren
ovoga puta bit će dovoljno
samo da za mene znaš, samo da me osjećaš
a ja se samo borim protiv tog nemira
pokušavam preživjeti do novog susreta
kada će mir ući u mene
poželjevši da tako bude vječno

- 11:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme