TIJELO
(2005.)
dodirom lakim grudi ti budim
oluje u njima se lagano dižu
usnama vlažnim ih bezbrojno ljubim
i bubnjevi divljine s olujama stižu
uzdah po uzdah me čine sve jačim
i drhtaji koji se u novima gube
malo po malo te krpice svlačim
sad samo smo tijela koja se ljube
poneki usklik ti pobjegne niz usne
i riječi koje se gube sred daha
dok valovi tvoji se odbijaju o mene
i trzaji veći no oni od straha
sagradismo glazbu od igre tijela
od lupanja srca, od šapata strasti
i snaga se moja do vrha uspela
da opet bi do dna mogla pasti
a izvan tog svijeta samo tišina
ne postoji ništa što bi nas smelo
ni urlik sirena, ni vatre s visina
mi duše smo koje su postale tijelo
|