Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 10.03.2008.

KOLAČI OD BLATA

(1991.)

sada kada odlazim i mislim da je to zauvijek
lome se čaše iza tek zatvorenih vratiju
čuju se krici i urlici
čuje se plač djeteta u snijegu
ne želim se osvrtati
jer, iza gore mostovi
možda ću se htjeti vratiti
ali nikada više neće biti isto
kao kad smo se svađali zbog kolača od blata
a sada to izgleda nevino i čisto
zaboravljajući smijeh u paklu taštine
s obrazom stranca i očima koje su izgubile boju
s cinizmom i vrčem gorčine u njedrima
bez ponosa i s bolom koji nosim kao krinku izdajnika
u svojoj jedinoj domovini
s neba svijetle aureole naoružanih svetaca
kako onda zaboraviti sve te gadosti
sve lažne istine i olujno nevrijeme
koje se je probilo u ove mirne krajeve
i kuda pobjeći od vatrenog oružja riječi
pobjeglog iz vakuuma glava lokalnih uprava
ne znam koji mi je vrag, ali rezultat je isti
sve bilo je uzalud, sve bilo je protiv razuma
i ni jedna igra, ni jedan stih
ništa se nije desilo bez nekog glupog razloga
ili je sve izrečeno u vjetar
uzalud, kao da nikada ni bilo nije

- 21:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme