Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 06.12.2012.

LILA

(1992.)

blješteći kao iz duboke vode
tako mutno a sjajno, u mome pijanstvu
u mamurluku punom nelagode
a nalazeći spas baš u takvome snu

sve je okrenuto naopačke i izvan granica
kao da svijet dobiva vrtoglavicu od okretanja
posvuda znojna, zbunjena, izobličena lica
svima kao da je previše svakodnevnih sranja

ljudi koračaju svojim zacrtanim linijama
nitko se ne osvrće na druge, kao u mravinjaku
užurbanim kretnjama sve više ličimo na životinje
kao da kraj svog svjetla ipak živimo u mraku

glasovi otkrivaju strah i brane se bukom
oči pune bijesa osim tek nekog nevinog pogleda
a i te sitne oaze pokleknut će pred mukom
kad ih stvarnost ugura u red sveopćeg nereda

ponekad imam osjećaj kao da nebo gori
buka dolazi iz dubine zemlje i plaši me
što li će se desiti kada presuše svi izvori
dal ćemo se pretvoriti u dio svemirske prašine

bojim se svih ciljeva ka kojima drugi žure
u njima leži novo zlo koje će se proširiti
svi se skrivaju zatvarajući se u ljušture
a u sebi nose nemire koje ne znaju smiriti

i besmislene vijesti samo šire paniku
slike s ekrana su reklama za prodaju nasilja
đavolji advokati u svecima pronalaze ispriku
jer savršeno dobri su ipak pusta iluzija

svi se brane svojim naoštrenim instinktima
lažući sebe da su više od životinja ili stijena
a već vidi se kraj priče o zemlji i ljudima
svi se i dalje bore ali borba je već odlučena

pa čak i ja ponekad izgubim kontrolu
vrteći su i ne znajući što je gore a što dolje
tražeći smisao trezvenosti u alkoholu
ljubeći hladne žene bez strasti i bez volje

a ima dana kada svima smijem se bez razloga
zar se nitko ne zapita kuda zapravo ovaj svijet ide
proglašavaju me ludim samo zato što ne vidim boga
čineći im uslugu jer oni ga samo zbog mene vide

zapravo, svima je svejedno što se događa
novac je postao duša a duše su sve manje
u svakom se čovjeku novo zlo iznova rađa
i vrijeme je loše a prognoziraju pogoršanje

svatko ima svoj privatni rat bez obzira na žrtve
gnjusni osmijesi nad lešinama dio su svakodnevice
izgovor ne postoji jer duše su ionako mrtve
bržim okretanjem kao da traže lijek protiv vrtoglavice

izazivaju lažne vizije vjerujući da su stvarne
samo malo droge i slici su vraćene prave boje
a onda opet u bijesu razbijaju stare ekrane
za njih crno bijele slike zapravo ne postoje

čak i ljubav postaje razlog za bijeg iz orbite
kao da je i ona nešto poput nasilja i zla
svi žele biti centar a nitko neće u satelite
samo se ja vrtim oko svega u dubini sna

pokazujući misli crtam rukama po zraku
ionako nije važno i nitko me neće shvatiti
kraj toliko svjetla svi kao da žive u mraku
tražeći bar jednu stvar koja se ne može platiti

ponekad mislim da zapravo moju dušu progone
s tim besciljnim koracima ka cilju bez koraka
zašto da brinem za njih dok oni ne brinu za mene
dok moja suluda duša još ima dovoljno zraka

- 12:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme