POTOPLJENI BRODOVI
(1987.)
sa sjevera će hladni vjetar
nove ledene kiše donijeti
i moj će kaput, izgužvan, star
mokar i krvav odletjeti
ostat će samo pakao riječi
poneka slutnja jača od tuge
ostat će ludilo sna o sreći
kad ja ne znam sanjati druge
tu nema ničeg, tu nema nikog
tko bi me mogao svijetom voditi
ne postoji ni vrag ni bog
u meni će samo olupina biti
u meni samo put za nikud
daleko more koje ne postoji
tek ovo srce drug je lud
al se ipak svake želje boji
i trčat ću opet licem ka smrti
i bježat ću opet od bljedila
dok se taj film prošlosti vrti
prošlosti koja me je pobijedila
kiše će nove isprati moje snove
i neke druge boli koje će boljeti
u meni potopljeni brodovi plove
koje je i more prestalo voljeti
|