GDJE SI SAD
(1994.)
gdje si sad kada mi trebaš
kada snovi me progone, i ti u njima
dal' i ti mene bar ponekad sanjaš
i da li me barem malo u tebi ima
istine već odavno nisu zapisane
i stare zapovijedi odavno ne vrijede
jer tako malo toga u riječi stane
kad znam da uvijek nove laži slijede
a ti si samo jedna od mnogih žena
i samo jedina koju noćas trebam
dok u bunilu između jave i sna
tražim bar malo da sve ti dam
a ti ne postojiš, jer ti me ne voliš
možda ću i ja to jednom shvatiti
po tko zna koji put od mene odlaziš
uvijek vjerujem da ćeš se ipak vratiti
gdje si sad kada hladno je
a vani rijeke hlape, gore ulice
ledene sante u meni, oštre, opasne
tope još jednom moje najbolje brodove
sudbine odavno pisane uvijek nas spajaju
ali nikada u vatri i znoju tijela
nikada na početku a uvijek blizu kraja
ne ostvarivši ni jednu od mnogih želja
a ti ne postojiš, jer ti me ne voliš
gdje si sad dok svi spuštaju zastore
mi dva smo ledena pola i kao da se bojiš
da se pustinje između nas u oaze ne pretvore
|