Bruno Šantek - brutek

ONI SANJAJU SAMO U VALUTAMA

(1991.)

gledam ljude kako prolaze ulicom
oni ništa ne vide
svjetlost i sjenke prolaze kroz njih
oni ništa ne osjećaju
ovdje su samo u prolazu
ne tiče ih se što iza prozora sad netko umire
i zašto tražiti smisao života, moliti boga za pomoć
čemu priče o umjetnosti i ekstazi života
iz njihovih očiju izvire samo mržnja
njihove duše su prazne i hladne
ili sam ja lud što previše sanjam
a oni sanjaju samo u valutama
za njih je sloboda isprazna riječ
i mirise strasti oni miješaju sa strahom
potreba za domovinom za njih je žudnja za krvlju
osveta za sve što su krivo učinili
samo novac im još budi toplinu u grudima
njihovi koraci su jauci za daljinom
njihovi pogledi uzdasi za svjetlom
a isuviše su slijepi da to vide
ili to samo ja miješam stvarnost i san
a oni sanjaju samo u valutama
popljuvane ulice pričaju im svoje priče
oni ne žele čuti tuđe probleme želeći postati sveti
trudeći se nanositi patnju svima, pa i sebi
i da će tom patnjom isprati sve grijehe
tražeći samo mali razlog za juriš
samo da ih netko gurne u to
oni misle da je to igra iz dječačkih dana
stajanje u redu za kavu i deterdžent
i misle da su svakodnevne borbe trening za pravi rat
a zapravo se očaj krije u njihovim sjenkama
očaj koji ih u igri svjetla prati i prestiže
iza njih ne ostaju tragovi, tek vječna praznina
kao i iza novog kruga u koji zemlja ponovo ulazi
ili sam ja to usnuo samo još jedan ružan san
a oni sanjaju samo u valutama