DEMOKRACIJA
(1993.)
prljave me ulice tjeraju u zaklon
prljave me face žeste i straše
u jutarnjim vijestima opet novi zakon
da još manje znam što je moje a što naše
dok magla diže se ja se privikavam
da mutna slika svijeta i dalje će ostati
i u tome uvijek nešto novo otkrivam
nekog novog glasnika naše propasti
a sa ekrana se kese kao klaunovi
ko holivudske zvijezde osuđene na statiranje
briga ih što se ruše i moji snovi
ja nisam izabran i nemam pravo na biranje
uzmi što dobiješ i ne traži više
smiješi se da izgledamo sretana nacija
zajebi pravopis jer crno ti se piše
ako na vrijeme ne shvatiš što je demokracija
ne viči i ne buni se, jezik za zube
pa imaš svoj život i što bi još htio
ti ionako si od onih što vječito gube
pomiri se sa tim da opet si popušio
mičem se u stranu da prođu limuzine
one idu na put da bi meni bilo bolje
nisam stvoren da dosegnem te visine
ni za svoje revolucije više nemam volje
stavljam ruke u prazne džepove i hodam
zatvorenih očiju tražeći prve tonove tišine
makar na kraju svijeta, i makar ostao sam
ili do prvog bljeska ognja i udarca mine
ne pitaj za cijenu to nije tvoja briga
napravi mjesta za nas, ovo je racija!!!
želimo svijet iz već davno napisanih knjiga
pa nek drugi od nas uče što je demokracija
ne gledaj nas u oči, nisi vrijedan toga
nismo ti ni rod ni društvo iz tvoje birtije
past ćeš nam u šake i vidjet ćeš svog boga
naučit ćeš svoje prve lekcije demokracije
|