KOMA
(13.08.2009.)
ponekad se osjećam kao probuđen iz kome
shvatim da sam neke stvari samo sanjao
poželim da su ljudi drugačiji i bolji
da je svijet bar malo i po mojoj volji
a i ja sam nekada želio postati netko
sad znam da nisam za to, znam da je prekasno
da nisam od tih koji će nešto značiti
ostaviti trag i nešto više dati
osuđen sam na vječna lutanja
na samoću zbog prevelike želje za njom
jer ono pravo nisam znao pronaći
i što mi vrijedi ako negdje netko postoji
ako nigdje više ne postoji nitko za mene
nigdje ja više nemam cilja
i nitko me ne čeka
još samo usputne strasti i smijeh
i boli i žal koji to slijede
sve manje je osjećaja koji me hrane godinama
ono što kada se sjetim ponovo zatitra u grudima
ono što se želi podijeliti s drugima
pa onda naleti novi očaj
nova pitanja i nova predaja
treba li netko život viška?
slabo korišten još manje iskorišten
tek ja sam u njemu već potpuno potrošen
svi me vole, a nitko me ne želi
a možda sam i to samo sanjao
možda je koma i ovo što sad živim?
|