Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 11.06.2007.

TRAGOVI U TAMI

(2005.)

pokidanih misli ja gubim tragove
svih naših priča, svih naših lutanja
prestižući zvuk rušim sve zakone
ne razaznajem više muk od šaputanja

koračam tom stazom što u tmini nestaje
prateći stope bivših vlastitih bjegova
pa gdje počinje bijes a ljubav prestaje
u ovoj mojoj duši punoj utega

kroz igru sjena na neki način me pratiš
iako sve dalja, sve veća ostaje sjenka
ali poput sunca i ti se odjednom gasiš
a mene sad samo hladnoća tame čeka

svi bubnjevi divljine zovu me iz glave
ni sam sebe ne čujem od tolike buke
dok stopala teška od pokisle trave
pokušavaju stići u prazno bačene ruke

koračam tim putem što nikuda ne vodi
kad ni jedne luke tu nema na kraju
i zalud sad svi moji snovi o slobodi
kad nisam zarobljen u tvome zagrljaju

i stanem na tren, na mjestu se okrećem
ko kompas koji izgubi jednu stranu svijeta
ko utopljenik na suhom opet posrćem
dok duša je ko lopov u tami razapeta

izgubljenih tragova ostajem bez misli
samo me praznina još čini čovjekom
ja nemam kuda kada uz mene nisi
jer tamo gdje te nema, to nije moj dom


- 10:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme