TRAGOVI U TAMI
(2005.)
pokidanih misli ja gubim tragove
svih naših priča, svih naših lutanja
prestižući zvuk rušim sve zakone
ne razaznajem više muk od šaputanja
koračam tom stazom što u tmini nestaje
prateći stope bivših vlastitih bjegova
pa gdje počinje bijes a ljubav prestaje
u ovoj mojoj duši punoj utega
kroz igru sjena na neki način me pratiš
iako sve dalja, sve veća ostaje sjenka
ali poput sunca i ti se odjednom gasiš
a mene sad samo hladnoća tame čeka
svi bubnjevi divljine zovu me iz glave
ni sam sebe ne čujem od tolike buke
dok stopala teška od pokisle trave
pokušavaju stići u prazno bačene ruke
koračam tim putem što nikuda ne vodi
kad ni jedne luke tu nema na kraju
i zalud sad svi moji snovi o slobodi
kad nisam zarobljen u tvome zagrljaju
i stanem na tren, na mjestu se okrećem
ko kompas koji izgubi jednu stranu svijeta
ko utopljenik na suhom opet posrćem
dok duša je ko lopov u tami razapeta
izgubljenih tragova ostajem bez misli
samo me praznina još čini čovjekom
ja nemam kuda kada uz mene nisi
jer tamo gdje te nema, to nije moj dom
|