Bruno Šantek - brutek

utorak, 22.04.2008.

TITANIK

(1992.)

hladnoća me steže u grudima, iznutra
teška i oštra kao ledenjaci sred oceana
u noći nakon koje kao da neće biti jutra
u mraku koji je prejak za svjetlost dana

a u duši plamen kao od šumskih požara
peče i drhti, a ne vidim ni kraj ni razlog
neka se nova praznina u meni stvara
dok magla se provlači oko kreveta mog

vidim nit koja svjetluca kroz tminu
a nemam snage da je zaustavim na tren
sad više no ikad trebam samo istinu
jer svaki dan bez nje je sasvim izgubljen

izdali su me svi kojima sam se razotkrio
i sad krijem osjećaje pa misle da ih nemam
lagah za druge i plaćah njihove promašaje
pa sad svi misle da sam gad koji želi biti sam

ništa sad ne vrijede te pjesme koje pišem
nitko ne vjeruje da je prava istina baš u njima
čak mi se nasmiju i kad sve teže dišem
i misle da bježim od njih dok bježim od dima

boli me iznutra i kao da umirem ove noći
na izgužvanom papiru već napisana je oporuka
tek riječ dvije, tek da znaju da nema pomoći
svi jednom dođu do kraja svojih muka

a ništa sem tog osjećaja boli i nemam
i čemu se onda truditi slomiti te ledenjake
kao titanik se na fatalni put spremam
iz tmine bola u okrilje tame zemlje lake

- 13:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme