Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 02.06.2008.

S S S

(1989.)

koračao sam ulicama
mirisao opojan miris jorgovana
sve oko mene bilo je proljeće
i crvenilo vrtova od sramežljivih tulipana
i žutilo njihovo poput ljubomore
hodao sam u prazno dotičući samo oblake magle nad asfaltom
mislio o slobodi tražeći način da shvatim što je ona
sve dok nisam lupio glavom u prazninu
gledao sam ali nisam vidio ništa
sve je bilo kao i obično
samo nisam mogao dalje
bol je bila stvarna i znao sam da nije san
ljudi su gledali u mene i prolazili dalje
gledali me kao pijanicu, čudaka nasred ceste
i smijali se mom zbunjenom licu
ali ja nisam mogao dalje
svaki korak bio je uzalud
udarci su razbijali moje lice i krv je potekla
vidio sam dijete kako plače
ženu koja skriva pogled iza dlanova
čuo sam vrištanje i bježanje
škripu guma kao na filmu i smijeh nevjernih i pijanih
a ja sam stajao sam u gomili
nikada tako sam
uz glazbu koju ne poznajem, ako je to bila glazba
na sredini ceste kao žrtva pobjegla iz rata
putujući u jednom trenu do smrti i natrag
zaželio sam crvenilo tulipana umjesto krvi
miris jorgovana umjesto smrada lešine
nisam ni shvatio da to moj je smrad
želio sam pobjeći unatrag
ali zid je prestigao moje misli
sloboda je postala glupa i daleka,
a samo korak od mene
s druge strane nečega što me veže
ljudi su pritiskali obruč i pao sam na koljena
pokušali su me izvuči ali struja oklopa ih je stresla
zaželio sam sve ono od prije
makar mrvu slobode ako ne mogu sve
miris jutarnje rose i toplog mlijeka
nježan glas preko telefona
dok krv se je tvrdnula na cesti
oblaci magle su me skrivali od ljudi
i tren po tren bio sam tamo gore
gdje više nema ni robova ni slobode
čekao sam buđenje ali psovke su bile jače
uz rubove lica razlomljeno staklo
zabodeno duboko u meso
ruke su ličile na šipke od čelika
tijela nije ni bilo
pustio sam da tonem
u borbi za suludu slobodu, snove ili stvarnost
jer i snovi su samo dio stvarnosti
ponovo sam na tren osjetio miris
a onda sam vidio samoga sebe kako odlazim
sve je ostalo prazno
i sloboda i stvarnost i san
i pomislih po posljednji put
kako je glupo, kako je grozno umirati uzalud...

- 16:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme