HODAJUĆI MRTVIM GRADOM
(1998.)
hodajući mrtvim gradom
kao lošim vjetrom nošen
tragajući bar za nadom
jer i san je već istrošen
izgubljen, bez ikakve šanse
preslab da se pomirim sa tim
isuviše imun na sve one nijanse
koje život čine boljim
tek u daljini još poneki prasak
tek da dokrajći žrtvu na umoru
štedeći misli za svaki korak
ja i dalje hodam u tom moru
i svaki šum mi je izgovor
da se ne odlučim na novi rizik
a ipak u sebi smišljam govor
dok sklapam oči i gledam tvoj lik
duboko u sebi znam istinu
neću skupiti dovoljno snage za to
tek novi snovi po starom ginu
samo da bih opet u prazno hodao
čitave romane nosim u sebi
a uzalud je, i glupo je, znam
sve moje više ništa ne znači tebi
pa kome onda sve to da dam
hodajući mrtvim gradom
samo slabim suncem grijan
ledenjaci iznutra žude za tobom
a ti ćeš misliti da opet sam pijan
izgubljen dok gube se i riječi
svi ti romani iz mojih dubina
preslab, da ti ne mogu ni reći
ono kratko: sretna ti nova godina!
|