Bruno Šantek - brutek

utorak, 01.01.2008.

HODAJUĆI MRTVIM GRADOM

(1998.)

hodajući mrtvim gradom
kao lošim vjetrom nošen
tragajući bar za nadom
jer i san je već istrošen

izgubljen, bez ikakve šanse
preslab da se pomirim sa tim
isuviše imun na sve one nijanse
koje život čine boljim

tek u daljini još poneki prasak
tek da dokrajći žrtvu na umoru
štedeći misli za svaki korak
ja i dalje hodam u tom moru

i svaki šum mi je izgovor
da se ne odlučim na novi rizik
a ipak u sebi smišljam govor
dok sklapam oči i gledam tvoj lik

duboko u sebi znam istinu
neću skupiti dovoljno snage za to
tek novi snovi po starom ginu
samo da bih opet u prazno hodao

čitave romane nosim u sebi
a uzalud je, i glupo je, znam
sve moje više ništa ne znači tebi
pa kome onda sve to da dam

hodajući mrtvim gradom
samo slabim suncem grijan
ledenjaci iznutra žude za tobom
a ti ćeš misliti da opet sam pijan

izgubljen dok gube se i riječi
svi ti romani iz mojih dubina
preslab, da ti ne mogu ni reći
ono kratko: sretna ti nova godina!

- 22:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme