Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 21.05.2007.

ODJEDNOM

(2005.)

odjednom, poželjeh nevidljiv biti
i gledati svijet očima oblaka
tiho se potom u njena njedra skriti
i kliziti dolje dodira laka

što se to zbiva duboko u meni
dok strane usne hladno ljubim
tek toliko da budem blizu ženi
a dovoljno daleko da ništa ne gubim

odjednom, vidjeh svijet pod sobom
i dahom jednim sagradih mu kule
bez topova i mača borih se s njom
tek su se iznutra oluje čule

što li se to pokreće u meni
te karavane koje me vode ka zori
dodiri moji u njoj su utopljeni
i moja snaga sa njenom gori

odjednom, osjetih moć da letim
da se izdignem i budem jak kao prije
i s tugom se onda na kraju sjetim
da ona mi baš ništa više od strasti nije

što je sad sve ostalo od mene
tek pokoji trag u neznanoj ženi
čak nismo ni stvarni, samo smo sjene
i sa prvim ćemo svjetlom biti uništeni

- 10:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme