ODJEDNOM
(2005.)
odjednom, poželjeh nevidljiv biti
i gledati svijet očima oblaka
tiho se potom u njena njedra skriti
i kliziti dolje dodira laka
što se to zbiva duboko u meni
dok strane usne hladno ljubim
tek toliko da budem blizu ženi
a dovoljno daleko da ništa ne gubim
odjednom, vidjeh svijet pod sobom
i dahom jednim sagradih mu kule
bez topova i mača borih se s njom
tek su se iznutra oluje čule
što li se to pokreće u meni
te karavane koje me vode ka zori
dodiri moji u njoj su utopljeni
i moja snaga sa njenom gori
odjednom, osjetih moć da letim
da se izdignem i budem jak kao prije
i s tugom se onda na kraju sjetim
da ona mi baš ništa više od strasti nije
što je sad sve ostalo od mene
tek pokoji trag u neznanoj ženi
čak nismo ni stvarni, samo smo sjene
i sa prvim ćemo svjetlom biti uništeni
|