PJEŠČANI SAT
(1995.)
pijesak spremljen u vrijeme
sipa svoja posljednja zrna
čekam da zadnji vlak krene
na putu do vječitog sna
pješčana dina raste polako
gube se dani uz mirise kiša
sve što me guši guši me jako
u svijetu punom lutaka od pliša
vjetar će jednom raznjeti sve to
pješčani sat razbit će netko
i što će ostati sasvim je svejedno
svijetom ionako vlada zlo
doći će jednom i velika plima
zaustaviti zauvijek taj prokleti rat
i donijeti ljubav, ako je još ima
svo vrijeme će postati tek pješčani sat
koračam pustinjom kroz more vremena
svako zrno iza predobro znam
svejedno što nigdje nema mog imena
ionako u ovoj pustinji ostajem sam
|