Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 06.03.2008.

SAN 0 2000.

(1992.)

pada cvijeće s neba, i vatrene kugle
bombe kao da izrastaju iz zemljine dubine
čak i pjesme kraja na tren su se čule
u očaju glasova iz stravične tišine

a nekada su tu rasle divne djevojke
i dječaci koji su im željeli zaviriti u san
i žito je raslo uz vesele mladalačke usklike
žnjelo se orno i pjesmom se ispunjavao dan

a sada samo rat ubire žrtve svoje
granate oru sijući smrt i zovući u boj
metci za nevine živote više se ni ne broje
jedan je dovoljan da sruši san o dvijetisućitoj

što još onda da želim osim mirnog sna
pa da čekam da završi ovo zlo puno ludila
ni opijanje nije isto u ova luda vremena
ne donosi zaborav jer ura s pijeskom se razbila

zemlja gori u duši, nemirana polja cvile
pod udarom topova i čizmama umornih vojnika
hoće li na kraju svega samo glumiti civile
ili će vječno biti osuđeni na život ratnika

još jučer su samo sanjali o bogatstvu i sreći
o životu kao izmišljenoj igri s kompjutora
sanjali da vole život i da imaju kome to reći
uživajući u pogledu na slobodu sa svoga prozora

a sada im nadzvučni avion nadglasava misli
čovjek pada u blato i od njega ostaje samo broj
svu su mu prošlost u tom jednom trenu stisli
jedan je metak srušio san o dvijetisućitoj

- 10:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme