Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 08.12.2011.

NAVIKA

(1990.)

govoriš mi da me voliš
da ne možeš živjeti bez mene
i svaki put se kuneš u vječnu ljubav
a ja već napamet sve znam
polako vodimo ljubav
tvoj miris u mojim nosnicama
navikao sam na njega i treba mi nešto više za strast
tvoje kretnje su klasika
i nikako da te na nešto drugo pokrenem
a ipak ne bih znao kuda sa sobom
gdje da odem, kuda da svratim
u ova šugava vremena
postala si moja navika
znaš da te ne volim niti mariš za to
pokušavaš me promijeniti samo ponekad
jer znaš da uvijek biti ću isti
promjenjiv i nestalan kao vjetar
i ti si se navikla na to
sve ide svojim tokom onako kako želimo
pališ me svojim izgledom
imamo sve dok smo tu
i sutra će možda biti tako
da lagat ćemo ljude svojom srećom
jer nitko neće znati za naše ratove
ali više nas ništa ne zanima
sve nam je postalo navika
i skupe večere
i jeftina mjesta za ljubav
začuđujući pogledi stranaca
možda tek kada se izgubimo i probudimo
i tada će sve biti prazno
sa kim li ću onda piti
sa kim li ću onda biti
tko će znati moje tajne želje
jer uvukla si mi se pod kožu
postala moja dobra navika
sve dok me vjetar ne odnese
u neko drugo šugavo vrijeme


- 15:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme