Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 20.06.2011.

ROSA TVOGA IMENA

(1988.)

pričam ljudima o tebi uz čašu vina
nitko mi ne vjeruje da te znam
skitnice nisu te sreće
mogao bih zaboraviti prošlost
zaboraviti budućnost iz mojih snova
samo za jednu riječ sa tvojih mednih usana
ali skitnicama je suđeno da samo sanjaju
za samo jedan tvoj pogled, jasan i blistav kao rosa
dao bih svoj svijet
i sve puteve koji me vode nikuda
a baš tamo je raj
u rosi tvoga imena
svježe kao proljeće koje prolazi u meni
skitnicama nije mjesto kraj tebe
ti si čista kao zora, jasna poput rose
divna plava kosa pada na travu
k rosi tvoga imena
dok spavaš pod zvijezdama, svojim sestrama
a ja sam blatnjav od mokrih puteva
hladan od svoje bolesti
umoran od dugih traganja u vrtlogu oblaka
jer skitnicama je suđeno da traže
a nikada ne pronađu
sa svakim tvojim pogledom bio bih sretan
jer znao bih da znaš da barem postojim
svaki tvoj osmijeh rekao bi mi i više
ali uzalud, skitnicama je suđeno da pate
bol koji mi poklanjaš ruši me u trenu
bol kojim me truješ ubija
bol koji je u meni, jasna ga rosa nosi
skitnicama je suđeno da umiru u rosi tvoga imena
nije mi mjesto u tebi
skitnica i zvijezda nisu par
bol je isuviše jaka a mostovi preslabi
ne mogu se vratiti na pravu stranu
jer skitnicama je suđeno da putuju bez povratka
ne mogu se vratiti k rosi tvoga imena

- 13:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme