Bruno Šantek - brutek

utorak, 18.09.2007.

SAMO ŽIVJETI ŽELIM

(1994.)

korak, dva, pa stanem i dišem
ili bar pokušavam oteti malo zraka
kao da si još jednu oporuku pišem
dok tonem u hladnoću potpunog mraka

pružam ruku kao da milostinju tražim
ubod pun kemije za moje uvelo truplo
još jedan život gubim, opraštam se s njim
još jednom je za mene sve gotovo

sutra možda i krenem novim korakom u dan
i možda me zarobe svjetlost i toplina
ali umro je još jedan zaludan san
još dio je duše odletio put visina

stežem zube, i šaku, i oči
ponovo se na jučer i sutra dijelim
hoću li ikada do kraja doći
a zapravo samo živjeti želim

vrućina me grije i peku me usne
dok kapi ko droga jure niz žile
sa novom boli gubim stare sne
sve dvorce od zraka i predivne vile

zaboravljam stvarnost i tonem u maglu
glasove koji me zovu ne čujem od tišine
u jednom trenu do neba pa opet na dnu
hoću li prijeći tu granicu svjetlosne visine?

novi dah me vraća, uz malo zaostale krvi
nespreman da živim, prejak da se predam
u životu u kojem svaki dan je kao prvi
samo živjeti želim, pa makar i zauvijek sam

- 10:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme