Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 13.05.2013.

PROGUTANI PONOS

(2010.)

koliko sam već puta progutao ponos jer mi je stalo
do nekog kome iskrenost nije bitna ni malo
koliko sam si samo puta obećao da neću više
al svaki trun nade sve to u trenu zbriše
i ma koliko racionalno znao da neće se promijeniti
ne mogu se ipak protiv vlastite nutrine boriti
uvijek popustim na prvu slatku riječ ili obećanja
znajući da samo i dalje gutat ću sranja
a zašto, zbog koga, zbog čega, što je to u meni
što stalno me bez razloga vuće k toj ženi
kad sve što mi je dala je samo gomila laži
opijum za um koji još smisao svega tog traži
od prvoga trena baš sve je o sebi sakrivala
a opet je od mene potpunu iskrenost očekivala
a ja ko naivni dječarac pao sam na sve to
davao i kad sam vidio da sam ponovo izgubio
u toj igri istine i laži, maski i glume
a ni danas ne vidim drvo od te lažljive šume
postoji li izlaz iz svega ovog a da je častan
a da i pogled u ogledalu mi ostane jasan
bez zamagljenih očiju i bez ikakvog bola
da jednostavno dignem ruke i odem od stola
i da se ne okrećem više nikada za nikim
da napokon svoj život samo za sebe živim?


- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme