IZBLIZA
(1995.)
izbliza, sačuvaj me bože, rat
tu život u smrti čudan je svat
jer u vrtlogu krvi ne prepoznaješ lica
tek imena i broj sutrašnjih osmrtnica
kriv si, ne poriči, ionako nema nade
tvoje sretnije sutra netko drugi krade
uz isukane sablje spremne na juriš
ili metak u čelo ako se buniš
ne pitaj ništa jer tako je bolje
odgovori gase i zadnji trun nade
ostaješ bez snova, bez svjetla i tmine
tek saznaješ samo kako lako se gine
i živjet ćeš vječno, živeć u sebi
bježeć od svih da ti pomogli ne bi
misleć da bog si i da sve možeš sam
a kasno je kad shvatiš, ja to dobro znam
kreni ka vodi i hodaj po njoj
podijeli sa svima taj teret svoj
ti nisi svet al čudan je svijet
i sa tvoga dlana moguć je let
ne pitaj ništa i znat ćeš više
mučni glavom i idi korak dalje od svih
svaka već mudrost u nekoj knjizi piše
a ti samo se pravi da znaš više od njih
izbliza, sačuvaj me bože, ja
pucaju ogledala, lome se korijeni
jer u vrtlogu misli toliko je žrtava
ni ratovi ih silni nisu toliko odnijeli
|